Evropska komisija je pokrenula istraživanje o mogućnosti proširenja CBAM-a na naredni segment lanca snabdijevanja. Ta mjera je dio napora za sprječavanje preseljenja prerađivačkih kapaciteta – fabrika u zemlje van EU u kojima je klimatska politika blaža. Takođe, treba da obezbijedi da se krajnji potrošači ne okreću takvim uvoznim proizvodima, jer bi bili jeftiniji bez ekvivalentne naplate na ime ispuštanja gasova s efektom staklene bašte, piše Balkan Green Energy News.
Prije godinu dana je počeo prelazni period do uvođenja naplate u okviru Mehanizma za prekogranično prilagođavanje ugljika (CBAM) Evropske unije. I uvoznici i strani proizvođači obuhvaćenih sirovina i proizvoda imaju poteškoće u ispunjavanju zakonskih obaveza. Propisi za uređivanje prvobitno zamišljenog sistema nisu dovršeni, a štaviše, EU paralelno s tim postupkom proširuje obuhvat.
CBAM će biti porez, odnosno carina na emisije ugljen-dioksida za cement, željezo i čelik, aluminijum, đubrivo, hidrogen i električnu energiju iz inostranstva. Administracija u Briselu taj mehanizam uvodi da zaštiti svoju privredu od uvoza iz trećih zemalja u kojima se ispuštanje gasova s efektom staklene bašte naplaćuje manje ili se ne naplaćuje.
Ovaj sistem će takođe pokriti indirektne emisije, vezane za potrošnju električne energije, u domenu cementa, đubriva i električne energije.
Generalni direktorat za oporezivanje i carinsku uniju (TAXUD) Evropske komisije sprovodi studiju o proširivanju CBAM-a na prerađivačku industriju – fabričke proizvode. Upravo pred prvu godišnjicu od početka tranzicionog perioda, počelo je istraživanje među akterima i drugim zainteresovanim stranama.
Rok za popunjavanje online ankete je 25. oktobar.
Sprječavanje propuštanja ugljika
Glavni cilj studije je procjenjivanje neophodnosti i izvodljivosti širenja CBAM-ovog obuhvata na proizvode u sljedećem segmentu lanca vrijednosti, objasnila je evropska poreska uprava.
Prekogranični sistem oporezivanja emisija u EU postaje kompleksniji zbog razrade i širenja sistema.
Kompanije koje trenutno posluju u EU u prerađivačkom sektoru i koriste osnovnu robu sa CBAM-ovog spiska kao glavne sirovine, mogle bi da presele svoje proizvodne i prerađivačke kapacitete u zemlje van EU u kojima je klimatska politika blaža, u namjeri da dođu do sirovina za koje se ne naplaćuju emisije, piše u pozivu za učestvovanje u istraživanju.
Taj fenomen se naziva propuštanjem ili curenjem ugljika (carbon leakage). Drugi primjer je kada se krajnji potrošači u EU okreću takvim uvoznim proizvodima umjesto da kupuju one koji se prave unutar ovog trgovinskog bloka.
CBAM će se još mijenjati do konačnog oblikovanja
Kako se razvija Sistem za trgovanje emisijama EU ETS, tako se mijenja i način ocarinjavanja emisija iz proizvodnje uvozne robe. Po svemu sudeći, ovaj mehanizam će u tom procesu postajati kompleksniji.
CBAM je alat za određivanje cijena certifikata za CO2 ispušten tokom proizvodnje robe koja ulazi u EU, a svrha mu je i da istovremeno podstiče zeleniju industrijsku proizvodnju u zemljama van EU, ističu u TAXUD-u.
Zamisao je da se iz sistema naplate izuzmu sirovine i proizvodi za koje su u zemlji porijekla troškovi na ime emisija ekvivalentni. U suprotnom, ovaj namet pokriva razliku do visine cijene dozvola za CO2 u EU ETS-u.
Uvođenje mehanizma uz postepen rast cijena zakazano je za 1. januar 2026. godine. U međuvremenu, obuhvaćene kompanije i zemlje imaju obavezu da mjere i ovjeravaju količine CO2 i podnose izvještaje o njima. Sistem bi svoj puni obuhvat dostigao na početku 2034. godine.
U studiji će biti obrađene nedoumice i argumenti protiv predloženih rješenja kao i predviđeni troškovi prilagođavanja i administrativno opterećenje, stoji u pozivu.
