Teško je kazati da li je škotski inženjer James Watt te 1776. godine mogao zamisliti dramatične promjene koje će u manufakturnoj proizvodnji pokrenuti njegova parna mašina. Industrijske revolucije, koje će prerasti u gotovo nadnaravnu hiperprodukciju, dovest će do intenzivnog korištenja uglja, nafte i gasa. Energija, koju je Sunce stotinama hiljada godina akumuliralo u životinjama i biljkama, izgaranjem fosilnih goriva, će se oslobađati velikom brzinom, baš kao i plinovi, koji će Zemlju pretvoriti u planetarni staklenik. Poput Watta, ni brojni drugi inovatori čiji su pronalasci postavili temelje industrijske revolucije, vjerovatno nisu mogli pretpostaviti da će dva stoljeća kasnije, zbog korištenja fosilnih goriva, planeta dobiti „povišenu“ temperaturu, kao simptom ozbiljne bolesti koja je zaprijetila svemu što na njoj živi. Odgovori prirode uzrokovani štetnim djelovanjem čovjeka su postajali sve destruktivniji.

Zemlja je akumulirala toplinu jednaku 3 milijarde nuklearnih bombi!

Okeani su se neprekidno grijali, nivoi mora su rasli. Iako su industrijske revolucije donijele napredak u proizvodnji, do planetarne distribucije boljeg života baš i nije došlo. Umjesto toga, razvoj industrije je donosio veći profit vlasnicima, dok su mašine i bombe sve efikasnije ubijale. Prema studiji IPCC iz 2018. godine, u odnosu na predindustrijsko doba, atmosferska temperatura Zemlje je porasla za 1,5 stepeni Celzijusa, sa tendencijom daljeg porasta. Svake sekunde naša planeta akumuliše toplinu pet puta veću od one oslobođene eksplozijom atomske bombe bačene na Hirošimu. Od 1998. godine da momenta pisanja ove rečenice, Zemlja je akumulisala toplinu jednaku onoj koju bi oslobodilo 3 milijarde pomenutih nuklearnih masovnih ubica.

Kyoto protokol

Neiskrenost najvećih zagađivača da smanje štetne emisije i odsustvo solidarnosti razvijenih prema siromašnim zemljama – ovako bi se mogla ukratko opisati priča o Kyoto protokolu, globalnom sporazumu, koji je operacionalizacijom mjera i politika pokušao da ograniči, a potom i smanji emisiju stakleničkih plinova. Sporazum baziran na principima Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime iz 1992. potpisan je u decembru 1997. godine, a na snagu će stupiti tek u februaru 2005. godine. Uprkos svemu, sporazum iz Kyota je donio jednu značajnu promjenu. Razmišljanje o mogućem katastrofičnom scenariju planete, ali i o tome kako da se isti spriječi postalo je globalno. Svijest o potrebi za jedinstvenom akcijom je počela da se širi, a priča o klimatskim promjenama u kojima je globalna prosječna temperatura rasla dvostruko brže nego prije 50 godina, postala je dio svakodnevnice.

Pariški sporazum i BiH

18 godina od potpisivanja Kyoto sporazuma, samo 16 dana nakon serije smrtonosnih terorističkih napada, u Parizu će 30. novembra 2015. započeti 21. konferencija stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime. Na njoj će učestvovati oko 25.000 delegata u ime 197 vlada zemalja, UN agencija, nevladinih i organizacija civilnog društva, kao i 30.000 policajaca zaduženih za sigurnost učesnika. 12 dana kasnije, 12. decembra 2015. doći će do potpisivanja Pariškog klimatskog sporazuma. Sporazum je bio poruka da ubrzana emisija stakleničkih plinova pogađa sve i da samo solidarno i dosljedno djelovanje na globalnom nivou može spriječiti moguće apokaliptične posljedice, koje će u protivnom pogoditi svakoga, bez obzira na ideološke, religijske, rasne i sve druge razlike. Sporazum će konačno stupiti na snagu 4. novembra 2016. godine, a nakon što ga je ratifikovalo 55 zemalja, koje emituju ukupno 55% svjetskih stakleničkih gasova, a što je bio i potreban preduslov. Od pomenutih 197 zemalja potpisnica do sada je sporazum ratificiralo njih 189.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, Pariški sporazum uključuje obaveze koje su preuzele sve zemlje da smanje svoje emisije i djeluju zajedno u cilju prilagođavanja uticajima klimatskih promjena, te poziva zemlje da vremenom pojačavaju svoju posvećenost ispunjavanju obaveza. Destruktivni uticaji klimatskih promjena su postali naša svakodnevnica i primorali svijet da hitno poduzme mjere. U tom smislu, napori na prilagođavanju klimatskim promjenama prepoznati su kao jednako važni kao i ublažavanje. Ovaj integralni pristup klimatskim pitanjima može na najefikasniji način poboljšati napore širom svijeta u borbi protiv efekata klimatskih promjena. BiH je još i prije toga krenula sa poduzimanjem klimatske akcije, te je 2013. godine usvojila Strategiju prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja. U kontinuitetu ovih napora, BiH je ratifikovala Pariški sporazum u martu 2017. godine.

Kako se postiže napredak u prelasku ambicija iz Pariškog sporazuma u stvarnost, središte ovih napora postaju i Nacionalni planovi prilagođavanja (NAP).  Pored toga što promovišu ambicioznu klimatsku akciju širom svijeta, ovi planovi takođe pomažu zemljama u ispunjavanju njihovih obaveza iz Pariškog sporazuma, sa konkretnim djelovanjem na integraciji prilagođavanja klimatskim promjenama u srednjoročno i dugoročno nacionalno planiranje i finansiranje. Ove aktivnosti uključuju jačanje institucionalnih kapaciteta za koordinaciju, planiranje i provođenje mjera prilagođavanja klimatskim promjenama. Time će se poboljšati kapaciteti zemlje za praćenje, prognoziranje, evidentiranje, analizu, komuniciranje i provođenje mjera kako bi se umanjili klimatski rizici za najranjivije sektore društva.

Reakcije države, entiteta i kantona

Bosna i Hercegovina je dostavila Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC) ažurirane Utvrđene doprinose (NDC) potvrđujući svoju opredjeljenost ispunjavanju Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015. godine. Ovim sporazumom, svjetski lideri zajednički su se usaglasili da unaprijede klimatske akcije kako bi ograničili porast temperature na 1,5 stepeni celzijusa. Dostavljanjem tog dokumenta, Bosna i Hercegovina je jedna od prvih zemalja zapadnog Balkana koja je usvojila ažurirani NDC sa planom smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte za 33,2 posto do 2030. i skoro 66 posto do 2050. u odnosu na 1990. godinu.

Kako bi se omogućile ove aktivnosti, u proces NAP-a su uključeni Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske kao kontakt-tačka BiH za UNFCCC i GCF, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH kao ministarstvo na državnom nivou zaduženo za koordinaciju aktivnosti na prilagođavanju klimatskim promjenama u zemlji, Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske te Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH.

Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac naglsio je da će utvrđeni doprinosi pomoći da se obnovi i osigura postepeni prelaz sa fosilnih goriva na obnovljive izvore energije kako bi mogli graditi otpornije zajednice zasnovane na zelenom razvoju, kreirati radna mjesta i smanjiti klimatske rizike. Bosna i Hercegovina ima relativno niske emisije gasova sa efektom staklene bašte. Međutim, ukoliko se to uporedi u odnosu na BDP, emisije su skoro pet puta veće nego u Evropskoj uniji, što ukazuje na neracionalno korištenje resursa za ekonomiju i društvo u cijelini. Ključni izazov u daljnjem napretku zemlje je prelazak na niskoemisionu privredu.

Ministrica za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Srebrenka Golić koja je i kontakt osoba UNFCCC-a za BiH, navela je da će u cilju ispunjenja klimatskih ciljeva raditi na omogućavanju tranzicije ka održivosti i stvaranju povoljnog okruženja za privlačenje investicija privatnog sektora u čistu, pristupačnu energiju. UNDP je pružio podršku pri pripremi NDC-a u okviru “Klimatsko obećanje” kako bi se osigurala kvaliteta i razvoj Strategije finansiranja klimatskih pitanja NDC-a.

“Klimatsko obećanje” nastoji podržati globalne, transformativnu klimatsku akciju kroz podršku zemljama da povećaju svoje NDC ciljeve u 2021. i narednim godinama. Inicijativa obuhvata podršku preko 118 zemalja – što je najveća ponuđena podrška ove vrste u svijetu. UNDP “Klimatsko obećanje” je podržano od Njemačke, Švedske, EU, Italija, Španije i drugi ključnih partnera, saopćeno je iz UNDP-a.

EU dekarbonizacija

Za to vrijeme EU, koja proizvodi 9% svjetskih emisija, je uvidjela da šengenski vizni režim ne štiti i od stakleničkih plinova, te je nastavila aktivnu provedbu mjera iz sporazuma bez čekanja izmjena zvaničnih američkih stavova o klimatskoj strategiji. Gledajući dostignuća zajednice 28 europskih zemalja od potpisivanja sporazuma evidentan je napredak u redukciji stakleničkih plinova. U toku 2018. godine, EU je jedini od pet najvećih zagađivača koji je smanjio emisiju (za 2%) u odnosu na 2017. Stoga Unija zahvaljujući sprovedenim mjerama optimistično najavljuje da će se do kraja 2030. postavljeni cilj od 40% redukcija u odnosu na 1990. povećati na 58%. Tvrdnje da napuštanje fosilnih goriva ugrožava ekonomski rast su naprosto laž. Primjer EU je možda i najbolji dokaz. Od 1990. do 2018. nivo emisija stakleničkih gasova u EU je smanjen za 23,2%, dok je BDP porastao za više od 50%.

Izvor: Nomad.ba

marketing

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime