Kako je počelo, gdje smo i kuda ide

Fotonaponski proces je pretvaranje sunčeve svjetlosti direktno u električnu energiju pomoću solarnih ćelija. Danas je to brzo rastuća i sve važnija alternativa konvencionalnoj proizvodnji električne energije iz fosilnih goriva, ali u usporedbi s drugim tehnologijama za proizvodnju električne energije, to je relativna novost.

Prvi praktični fotonaponski uređaji su demonstrirani 1950-ih. Istraživanje i razvoj fotonaponskih elemenata prvi je veliki poticaj dobio od svemirske industrije 1960-ih, koja je zahtijevala napajanje odvojeno od mrežne energije.

Ove svemirske solarne ćelije bile su nekoliko hiljada puta skuplje nego što su danas, ali su potrebe za istraživanja ove metode proizvodnje električne energije bile udaljene desetljeće, sve do pojave naftne krize 1970-ih kada se grade prve zemaljske solarne elektrane.

Osamdesetih godina istraživanja silicijskih solarnih ćelija su se isplatila i solarne ćelije su počele povećavati svoju efikasnost prelazeći prag od 20%. Solarne ćelije postaju masovne u malim aplikacijama kao što su ručni satovi, kalkulatori, zabavna elektronika.

Tokom naredne decenije, fotonaponska industrija zabilježila je stalne stope rasta od 15% do 38%, uglavnom promovirane tržištem ostrvskog napajanja.

Najveći uspon solara počinje njemačkim zakonom o obnovljivim izvorima energije iz 2000. godine (poznatiji kao EEG 2000) te 2003. sa „Programom 100.000 krovova“, kojim se reguliše i potiče otkup solarne električne energije od malih i srednjih proizvođača.

Tri principa ovog zakona, zaštita investicija putem zagarantovanih feed-in tarifa na period od 20 godina, isplate poticaja oporezovanjem potrošača električne energije, te smanjenje feed-in-tarifa, inicirale su uzdizanje „solarne branše“, od smanjenja cijene modula i invertera, preko razvoja akademije i servisa, pa do masovnih povećanja broja malih i srednjih instalacija na stambenim i industrijskim objektima.

Njemačka ubrzo postaje „solarna nacija broj 1“, te kraj ovog programa dočekuje sa blizu 500.000 solarnih fotonaponskih postrojenja i preko 49 gigavata instaliranih i prikopčanih na mrežu (stanje 2019.). Iako su Japan (63 MW), USA (76 MW) i Kina (204 MW), pretekle Njemačku po ukupnoj snazi instaliranih postrojenja, Njemačka i dalje drži prednost po broju instalacija, najviše onih na stambenim kućama.

Iako je proizvodnja modula (panela) iz Evrope gotovo potpuno prešla u Kinu, iskustva stačena u njemačkoj solarnoj branši danas su nezaobilazno štivo u oblasti servisa i održavanja, a njemački serviseri solara najnapredniji u svijetu.

Uzimajući Njemačku kao primjer, mnoge nacije započinju svoje programe proizvodnje energije iz solara. Bosna i Hercegovina ima sličan program koji je inicirao izgradnju preko trideset megavata FN u preko 500 postrojenja.

Konstantni pad cijene modula, povećanje efikasnosti ćelija, razvoj akademije te porast cijene električne energije krajem drugog desetljeća 21 vijeka, dovodi do početka jedne nove ere, izgradnje solarna fotonaponska postrojenja baziranih na cijeni otkupa bez subvencija. Time solarne elektrane napokon staju u rang sa velikim proizvođačima električne energije iz nuklearnih, hidro i termo (ugalj) izvora.

marketing

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime