Modna pista, sportsko natjecanje ili trka za profitom
Brzina promjena u proizvodnji modula nastavlja se povećavati – trenutno teško da postoji format koji je dostupan duže od nekoliko mjeseci prije nego što se drugi revidirani proizvod lansira na tržište. S dimenzijama modula, međutim, problemi se ponekad povećavaju, bilo s rukovanjem, planiranjem ili logistikom. Sve kraći ciklusi pojave modula sa rekordnih 500, 600 ili čak 700 vata koji se na brzinu izbace na tržište, pametni instalateri ne primaju uvijek otvorenih ruku.
Mnogima ova trka u vatima izgeda kao pista dizajnera modne odjeće, ali ovog puta sa modelima koji imaju drugačije proporcije.
U proteklih 12 mjeseci mogli smo kao na ubrzanom filmu gledati kako su ćelije duljine ivica 158 milimetara zamijenjene ćelijama duljine ivica 162, zatim 166, 182 i na kraju 210 milimetara kod gotovo svih uobičajenih marki. Kao rezultat, dužine ivica modula također su postale veće, a ukupna težina sve veća i veća.
Neodgovorni trgovci su zbuljene investitore obasipali brojevima i pričama o „najjačim“ modulima, potpuno ignorišući odgovornost prema dugotrajnosti postrojenja.
Dok su u stručnim krugovima jedni pričali o „sportskom takmičenju“ slično Formuli 1 u automobilskoj industriji, gdje se odmjeravaju najbolji među najboljima u inžinjerijskoj i tehnološkoj sposobnosti, drugi su prepoznavali ekonomski razlog: trebalo je proizvodnju učiniti efikasnijom, a samim tim i jeftinijom. Izgleda da je ovo jedina mogućnost da proizvođači ne daju prekomjerno rasti cijenama svojih ćelija i modula te i dalje stvaraju profitne marže, posebno u vrijeme oskudnih resursa i visokih cijena sirovina.
Za planere i instalatere, ali i maloprodaju, ovo stvara nove, ponekad čak i nerješive izazove, a investitore uvodi u jednu rizičnu sferu po pitanju dugoročnosti postrojenja, naročito one u zamljama u kojima je teško ostvariti regres po uslovima garancije.
Ne odgovara svaki modul svakom inverteru!
Veća površina ćelije uvijek znači veći intenzitet struje na izlazu. Iako se monokristalne ćelije više ne koriste u izvornoj veličini, već se prvo prepolove (Half-Cut moduli) ili razrežu na još manje dijelove nakon obrade, radne struje od 12, 13 ili čak 18 ampera, kao kod najnovijeg Trininog modula Vertex, više nisu rijetkost .
Planer je suočen sa zadatkom da pronađe odgovarajući string za planirani inverter, ako je to uopće moguće. Često se na jedan ulaz ne mogu spojiti dva paralelna stringa zbog maksimalne struje novih modula, što otežava efikasnu upotrebu invertera. Planeri projekata srednjih do velikih komercijalnih ili otvorenih poljskih sistema trebali bi biti posebno upoznati s problemom.
Posebna priča je usaglašavanje radnih tačaka invertera i stringa, što je tema koja je, usljed nedostatka sistematske obuke, za početnika-instalatera u Bosni i Hercegovini potpuna nepoznanica. Tvorničke postavke invertera obraduju svakog instalatera-početnika jer instalirani inverter odmah radi, ali mogu dovesti do pada perfomansi proizvodnje od 25-30% već nakon 2-3 godine, što je slučaj kod dosta postrojenja u Bosni i Hercegovini.
Pravna odgovornost tada obično izostane zbog dobro poznatog odnosa prema važnosti stručnog projektovanju i instalacije, na teret i račun investitora.
Transport i rukovanje pri montaži modula
Pored poteškoća u dizajnu, postoji i teško rukovanje modulima koji premašuju 2 kvadratna metra. Na krovu, XL solarne module teško može nositi jedna osoba, ni veličina ni težina to ne dopuštaju ako se poštuju mjere zaštite na radu. Ako zatim pogledate proizvode čije su se performanse nedavno pomakle iznad 550 vata, postoji samo jedan izlaz – mašinska obrada. Govorimo o staklenim površinama između 2,5 i 3 kvadratna metra i težinama iznad 30 kilograma po elementu. Ovi proizvodi mogu se sigurno položiti samo usisnim podizačem i mašinskom rukom – sve dok nema jačeg vjetra.
Još jedno pitanje koje je sa stanovišta trgovca dobilo premalo pažnje je gustoća pakiranja, a time i težina palete. Povećanje staklene površine neizbježno povećava individualnu težinu, posebno u slučaju dvostrukih staklenih modula. Ali upravo se tamo istovremeno smanjuje debljina okvira, u najgorem slučaju na štetu stabilnosti. Proizvođač želi uštedjeti troškove i kombinirati sve više i više performansi u jednoj kutiji ili spremniku. 31 modul, svaki težak 32 kilograma, uključujući materijal za pakovanje, rezultira težinom palete većom od 1.000 kilograma. Špediteri vole uzimati nadoplate za ove terete, što prijevoz dodatno poskupljuje. Dvije od ovih modularnih kutija, težine tona, u pravilu su složene jedna na drugu u kamionu ili pomorskom kontejneru, koji se potom moraju istovariti i premjestiti u privremeno skladište – ili još gore, na gradilištu.
Koji je idealan format modula za krovove i postrojenja na tlu?
Moduli za krovne površine trebaju biti optimalnih dimenzija i težine, kako bi se osigurala jednostavna i sigurna montaža sa dvije osobe. Stoga se površina modula od 2,2 kvadratna metra i 25 kilograma ne bi trebala premašiti ni pod kojim okolnostima, što je slučaj sa trenutnim modula do 460 vati.
Jedan dio proizvođača sa razlogom ograničava uslove garancije na montažu manju od 10 stepeni nagnutosti krova. Jaki ljetni pljuskovi, grad ili veliki snijeg ne moraju dovesti do krivljenja velike površine modula i pucanja stakla, ali mogu izazvati mikro-pukotine silicijumskih ćelija, što je ravno uništenju modula. Što je najopasnije, investitor će pad proizvodnje izazvane mikro-pukotinama primjetiti tek nakon nekoliko mjeseci, ili ih, kao u jednom broju slučajeva koje je autor ovog teksta zabilježio u Bosni i Hercegovini, nije ni otkrio dok nije naručio inspekciju postrojenja. Reklamacija proizvođaču takvih modula je odmah na startu osuđena na neuspjeh.
Ako prijeđemo s ravnog ili manje nagnutog krova na onaj sa velikim nagibom, posebno na male sisteme, aspekti poput dobrog izgleda i trajnosti također dolaze u obzir. Ovdje su idealni moduli s crnim okvirom.
Sa aspekta rukovanja idealni modul na montaži na tlu može biti malo veći, pri čemu bi 2,5 kvadratna metra i 30 kilograma trebalo biti ograničenje.
Međutim, promatranja na terenu autora ovog teksta su pokazala slabosti sličnih modula na bosanskohercegovačko podneblje.
Konstantni udari vjetra na veliku površinu, veliki raspon temperatura ili nešto drugo izazvali su kod pojedinih postrojenja masovnu pojavu „strija“ kod ugrađenih modula već nakon 4-5 godina eksploatacije. U toku vremena ova pojava se izražava sve više i više, dovodeći modul do prekida kontakta, varničenje i razvijanje visokih temperatura.
Nadalje, gotovo nevidljive pukotine na izolacionom materijalu između okvira i stakla dovode do gubitka izolacije za vrijeme vlažnog vremena, što kod nekih postrojenja u Bosni i Hercegovini izaziva redovne ispade invertera, intervenciju servisera i gubitke u proizvodnji.
Ako uzmemo u obzir uslove podneblja, ipak će se većina iskusnih instalatera složiti da za postrojenja na tlu treba i dalje ostati pri standardnom 60-ćelijskom modulu dimenzija oko 170×100 cm, snaga do 380 vata.
Za lokacije sa redovnim snijegom, neizbježnim sjenčenjem ili čestim zaprljanjima, stručan instalater zna sve prednosti i mane portret i landscape položaja modula bez obzira na veličinu i snagu.
Na kraju, preporuka autora teksta je svima ista, projektantima, trgovcima, instalaterima i investitorima: nikad ne zaboravite da postrojenje treba da radi 25 godina!
Ekrem Mušić, EMT SOLAR