Emisije iz energetskog sektora EU rastu kako ekonomski oporavak nakon Covida-19 i posljedica povećanja cijena plina, povećavaju emisije iz termoelektrana koje se pogone na ugalj.

Šta je EU-ETS?

Sistem trgovanja emisijama Evropske unije (EU ETS) je šema “ograniči i trguj” u kojoj se postavlja ograničenje na pravo na emisiju određenih zagađujućih materija na određenom području i kompanije mogu trgovati pravima na emisije unutar tog područja. Pokriva oko 45% emisija stakleničkih plinova u EU.

Svih 10 najvećih emitera u EU-ETS bile su elektrane na ugalj ili lignit

Emisije iz ovih postrojenja činile su 12% svih emisija EU-ETS. Svih 10 najvećih emitera nalaze se u Njemačkoj i Poljskoj. Ove dvije zemlje doprinose više od polovine emisija iz energetskog sektora između njih.

• Ugalj emisije bilježe najveći skok od početka EU-ETS prije 17 godina

Emisije iz elektrana na ugalj porasle su prvi put od 2015. godine i činile su trećinu svih emisija ETS-a. Emisije u energetskom sektoru smanjene su za 7% u odnosu na 2019. godinu prije pandemije, ali ova stopa pada ne dovodi ovaj sektor na pravi put za EU 2035. neto-nula električni sistem: saznaj više.

• Svaka od tri najveća emisiona preduzeća proizvode onoliko CO2 koliko i italijanski energetski sektor

Poljsko komunalno preduzeće PGE bilo je najveći emiter u EU prošle godine, emitujući 70,5 Mt CO2, a iza njega su RWE i EPH. Za ova tri najveća preduzeća, ugalj je bio odgovoran za 92% njihovih ukupnih emisija.

Emisije u EU rastu s procesom oporavka od Covida-19

Ukupne emisije EU-ETS su porasle za 7% ili 90 miliona tona (Mt) u prošloj godini na 1364 Mt kako se Evropa oporavila od uticaja pandemije. U poređenju sa 2019. godinom prije pandemije, emisije su smanjene za 8% što znači da su u prošloj godini emisije iz elektroenergetskog sektora porasle su za 10%.

Ugalj povećava emisije u energetskom sektoru EU

EU-ETS emisije pokrivaju elektroprivredu, zrakoplovstvo i druge industrije kao što su rafinerije cementa, čelika i nafte. U 2021. industrija je proizvela 616 Mt emisija ugljika, što je povećanje od 3,6% u odnosu na 2020., ali smanjenje od 3,7% u odnosu na 2019. Rafinerije cementa, čelika i nafte bile su najveći proizvođači ugljika, proizvodeći otprilike 27% svih emisija EU-ETS-a. Sektor električne energije trenutno čini otprilike polovicu svih EU-ETS emisija, što je pad od dvije trećine kada je sistem trgovanja počeo.

U energetskom sektoru EU-a, rastuće cijene plina uzrokovale su da ugljen postane financijski konkurentniji u drugoj polovici 2021., povećavajući proizvodnju lignita i kamenog ugljena.

Zajedno s oporavkom nakon pandemije, te su promjene uzrokovale porast emisija u elektroenergetskom sektoru EU-a za 10% na 720 Mt. Iako su emisije u elektroenergetskom sektoru pale za 7% u usporedbi s 2019. prije pandemije, ta stopa ne stavlja sektor na pravi put za EU 2035. net-zero sustav električne energije: kritična prekretnica za održavanje globalnog grijanja na 1,5C prema IEA Net Zero putu.

Emisije uglja porasle su prvi put od 2015.

Plinske elektrane bile su odgovorne za manje emisije – pad od 3% u odnosu na razinu iz 2020. godine. U apsolutnom smislu, emisije iz plina smanjile su se za 5,8 Mt od 2020., što je zamalo povećanje od 62 Mt iz ugljena. Italija, Njemačka i Španjolska i dalje su tri najveće zemlje po emisijama plinskih elektrana, na koje otpada 58% emisija plinskih elektrana u EU.

Njemačka i Poljska doprinose s više od polovice emisija u energetskom sektoru EU-a

U Njemačkoj je koalicijska vlada u novembru 2021. objavila da bi ‘idealno’ željela postupno ukinuti ugalj do 2030. Trenutačno 75% emisija iz energetskog sektora u Njemačkoj dolazi iz postrojenja na kameni ugalj i lignit. Za razliku od Poljske, Njemačka se obvezala dekarbonizirati svoju električnu energiju do 2035. i nedavno je objavila ambiciozne planove za povećanje svog udjela čiste energije na 80% do 2030., u odnosu na današnjih 40%. Više o planovima EU vezanih za obnovljive izvore energije možete pročitati ovdje.

EU treba prekinuti ruska fosilna goriva, a ne klimatske ciljeve

Nakon invazije na Ukrajinu, Evropa je suočena sa hitnim zadatkom da prekine oslanjanje na ruski ugalj, naftu i gas. U međuvremenu, treći izvještaj IPCC-a objavljen ove sedmice naglašava hitnu potrebu da svijet ukine sva fosilna goriva kako bi globalno grijanje zadržalo na 1,5C. Dok vlade razmatraju proširenje upotrebe uglja kako bi se zaustavio uvoz ruskog plina, ovaj izvještaj naglašava da ne mogu izgubiti iz vida katastrofalan uticaj na klimu koji dolazi sa sagorijevanjem više uglja.

Porast cijene EU-ETS omogućio je odmak od goriva koja najviše zagađuju, ali sama cijena ugljika neće moći dovoljno brzo promijeniti sektor električne energije. EU i evropske zemlje moraju preuzeti ili učvrstiti obaveze za 100% nultu emisiju ugljika do 2035. godine, signalizirajući da je kraj proizvodnje uglja i plina na vidiku, te hitno riješiti regulatorne i tržišne barijere koje koče primjenu čiste energije u potrebna brzina i razmjer.

Put do neto nulte emisije je uzak ali moguć

Ostanak na tome zahtijeva masovnu primjenu svih dostupnih tehnologija čiste energije – kao što su obnovljivi izvori energije, električna vozila i energetski efikasna rekonstrukcija zgrada – od sada do 2030. godine.

Za solarnu energiju, to je ekvivalentno instaliranju trenutno najvećeg solarnog parka na svijetu otprilike svaki dan.

Da bi se postigle neto nulte emisije do 2050. godine, godišnje investicije u čistu energiju širom svijeta će se morati više nego utrostručiti do 2030. na oko 4 biliona dolara.

To će otvoriti milione novih radnih mjesta, značajno podići globalni ekonomski rast i postići univerzalni pristup električnoj energiji i čistom kuhanju širom svijeta do kraja decenije.

Većina smanjenja emisija CO2 do 2030. dolazi od tehnologija koje su već danas na tržištu. Ali 2050. godine skoro polovina smanjenja dolazi od tehnologija koje su trenutno u fazi demonstracije ili prototipa.

U ovoj deceniji moraju se preduzeti veliki napori na inovacijama kako bi se ove nove tehnologije na vreme iznele na tržište.

Neto nula znači potreba da se smanji ugalj,nafta i plin.

To zahtijeva korake kao što su zaustavljanje prodaje novih putničkih automobila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem do 2035. i postupno gašenje svih elektrana na ugalj i naftu do 2040. godine.

Imat će ključnu ulogu u svim sektorima, od transporta i zgrada do industrije. Proizvodnja električne energije će morati da dostigne neto nulte emisije na globalnom nivou 2040. godine i da bude na dobrom putu da obezbedi skoro polovinu ukupne potrošnje energije.

Ovo će zahtijevati ogromna povećanja fleksibilnosti elektroenergetskog sistema – kao što su baterije, odgovor na potražnju, goriva na bazi vodonika, hidroenergija i još mnogo toga – kako bi se osiguralo pouzdano snabdijevanje.

Do 2045. godine nove energetske tehnologije će biti široko rasprostranjene.

Ogromna većina automobila na cestama će se pokretati na struju ili gorivne ćelije, avioni će se u velikoj mjeri oslanjati na napredna biogoriva i sintetička goriva, a stotine industrijskih postrojenja koristit će hvatanje ugljika ili vodonik širom svijeta.

Obnovljivim izvorima do neto nula

Globalni energetski sektor u 2050. temelji se uglavnom na obnovljivim izvorima energije, a solarna energija je najveći jedini izvor snabdijevanja. Postizanje ove čistije, zdravije budućnosti će se oslanjati na jedinstveni, nepokolebljivi fokus svih vlada, u bliskoj saradnji sa preduzećima, investitorima i građanima.

To će također zahtijevati veću međunarodnu saradnju među zemljama, posebno kako bi se osiguralo da ekonomije u razvoju imaju finansiranje i tehnologije koje su im potrebne kako bi vremenom dostigle neto nulu.

Tehnologije obnovljive energije poput sunca i vjetra su ključ za smanjenje emisija u sektoru električne energije, koji je danas najveći pojedinačni izvor emisije CO2.

Na našem putu do neto nule, skoro 90% globalne proizvodnje električne energije u 2050. dolazi iz obnovljivih izvora, pri čemu solarni PV i vjetar zajedno čine skoro 70%.

Mnoga energetski efikasna rješenja za zgrade, vozila, kućne aparate i industriju su danas dostupna i mogu se brzo proširiti, stvarajući mnogo radnih mjesta u tom procesu.

Kako proizvodnja električne energije postaje progresivno čistija, elektrifikacija područja u kojima su prethodno dominirala fosilna goriva (ugalj) pojavljuje se kao ključni alat za smanjenje emisija u cijeloj ekonomiji.

To se odvija kroz tehnologije kao što su električni automobili, autobusi i kamioni na cestama, toplinske pumpe u zgradama i električne peći za proizvodnju čelika.

Održiva bioenergija donosi smanjenje emisija u širokom rasponu područja, uključujući goriva s niskim emisijama za avione, brodove i druge oblike transporta, te zamjenu prirodnog plina biometanom za grijanje i električnu energiju. Održiva bioenergija je također neophodna za donošenje čistih rješenja za kuhanje za 2,6 milijardi ljudi kojima trenutno nedostaju. Ovim načinom ugalj bi se mogao isključiti iz prakse domaćinstava koja isti koristi za ogrijev i kuhanje.

Zahvatanje, korištenje i skladištenje ugljika (CCUS) doprinosi prelasku na neto nulu na više načina. To uključuje rješavanje emisija iz postojećih energetskih sredstava, pružanje rješenja u nekim od sektora u kojima je emisije najteže smanjiti, kao što je ugalj i cement, podržavanje brzog povećanja proizvodnje vodonika s niskim emisijama i omogućavanje uklanjanja dijela CO2 iz atmosfere.

Vodonik i goriva na bazi vodonika će morati da popune praznine u kojima električna energija ne može lako ili ekonomično zamijeniti fosilna goriva i gdje ograničene održive zalihe bioenergije ne mogu izaći na kraj sa potražnjom. To uključuje korištenje goriva na bazi vodika za brodove i avione, kao i vodonika u teškim industrijama poput čelika i hemikalija.